Interoperabilnost blockchaina: kako lanci uče razgovarati međusobno

Zamislite da imate račun u banci A i želite poslati novac prijatelju koji ima račun u banci B. Danas to funkcionira besprijekorno, banke komuniciraju putem zajedničkih sustava, a transfer se dogodi u nekoliko sekundi ili dana, ovisno o metodi.

Sada zamislite da to nije moguće: da novac iz banke A možete potrošiti isključivo kod partnera banke A, a da biste ga koristili drugdje, morate ga fizički podići i ponovo uložiti negdje drugdje. Zvuči apsurdno, zar ne?

Upravo u takvoj situaciji trenutno se nalazi veliki dio kripto ekosustava.

Bitcoin, Ethereum, Solana, Avalanche, Cardano, svaki od ovih blockchaina funkcionira kao zatvoreni sustav s vlastitim pravilima, vlastitim korisnicima i vlastitom ekonomijom.

Vrijednost koja postoji na jednom lancu ne može se, barem ne izravno i bez komplikacija, koristiti na drugom.

To je problem koji industrija pokušava riješiti već godinama. Rješenje se zove interoperabilnost blockchaina.

Što je interoperabilnost i zašto je važna?

Interoperabilnost je, jednostavno rečeno, sposobnost različitih blockchain mreža da međusobno komuniciraju, dijele podatke i prenose vrijednost, bez posrednika i bez gubitka sigurnosti.

U dosadašnjem razvoju interneta, interoperabilnost je bila ključna za rast. E-mail funkcionira jer se poruka s Gmaila može poslati na Outlook adresu.

Web stranice rade jer svi preglednici govore isti jezik, HTTP. Isti principi sada se pokušavaju primijeniti na blockchain mreže.

Zašto je to važno? Jer bez interoperabilnosti, blockchain ekosustav ostaje fragmentiran.

Korisnici su zatočeni unutar jednog lanca, projekti ne mogu surađivati, a likvidnost je raspršena na desetke mjesta umjesto da slobodno teče tamo gdje je najpotrebnija.

Kako je nastao problem: era izoliranih lanaca

Kada je Bitcoin nastao 2009. godine, bio je jedini blockchain. Problem međusobne komunikacije nije postojao jer nije bilo drugog lanca s kojim bi komunicirao.

No kako je ekosustav rastao i kako su se pojavile nove mreže, svaka s različitim pristupom, različitim tehnologijama i različitim ciljevima, nastale su i barijere.

Ethereum je uveo pametne ugovore i otvorio vrata decentraliziranim financijama (DeFi).

Solana je ponudila izuzetnu brzinu transakcija.

BNB Chain je donio niže naknade. Svaki je lanac privukao vlastitu zajednicu, vlastite developere i vlastiti kapital.

No ta raznolikost ima i svoju cijenu. Ako imate ETH na Ethereumu i želite iskoristiti neku aplikaciju izgrađenu na Solani, ne možete to učiniti izravno, morate preko treće strane.

Ovaj problem poznat je kao problem fragmentacije likvidnosti, a on nije samo tehnički, ima i izravne financijske posljedice za korisnike i projekte.

Mostovi: prvo rješenje, ali ne i savršeno

Najraniji i najrašireniji pokušaj rješavanja interoperabilnosti bili su tzv. blockchain mostovi (bridges).

Princip je relativno jednostavan: zaključate određenu količinu tokena na jednom lancu, a ekvivalentna "zamotana" (wrapped) verzija tog tokena nastaje na drugom lancu.

Tako nastaju tokeni poput wBTC-a (wrapped Bitcoina) koji živi na Ethereumu i koji se može koristiti u Ethereum aplikacijama, dok pravi Bitcoin ostaje zaključan na Bitcoin mreži.

Mostovi su funkcionirali, ali su se pokazali i kao jedna od najopasnijih točaka u kripto ekosustavu. Samo 2022. godine hakerski napadi na mostove rezultirali su gubitkom više od dvije milijarde dolara.

Razlog? Mostovi često čuvaju ogromne količine zaključanih sredstava na jednom mjestu, što ih čini iznimno atraktivnom metom.

Uz sigurnosne rizike, mostovi su i nespretni za korištenje. Proces je često spor, kompliciran i skup, a korisnički doživljaj daleko od intuitivnog.

Novi pristupi: prema istinskoj interoperabilnosti

Industrija nije stala na mostovima. Razvijaju se sofisticiraniji pristupi koji obećavaju sigurniju i besprijekornu komunikaciju između lanaca.

IBC protokol (Inter-Blockchain Communication)

Jedan od najzrelijih primjera. Razvijen unutar Cosmos ekosustava, IBC je standardizirani protokol koji omogućuje blockchainima da međusobno šalju poruke i tokene na siguran, verificiran način.

Umjesto da se oslanja na centraliziranog čuvara zaključanih sredstava, IBC koristi kriptografske dokaze koji potvrđuju da se transakcija zaista dogodila na izvornom lancu.

Više od sto blockchaina danas komunicira putem IBC-a, a volumen transakcija neprestano raste.

Polkadot

Polkadot ima drugačiji, ali jednako ambiciozan pristup. Središnji lanac, tzv. relay chain, koordinira komunikaciju između manjih, specijaliziranih lanaca zvanih parachain.

Svaki parachain može biti optimiziran za određenu namjenu (privatnost, DeFi, NFT-ovi, identity), dok Polkadot osigurava da svi mogu međusobno komunicirati i dijeliti sigurnost.

LayerZero

Protokol koji se ne veže uz jedan ekosustav, već teži biti univerzalni sloj za slanje poruka između gotovo svakog blockchaina.

Za verificiranje poruka između lanaca LayerZero koristi kombinaciju dvaju mehanizama: orakula (oracle), neovisnih servisa koji prenose informacije o stanju jednog lanca na drugi i relayera (relayer), posrednika koji fizički prenosi poruke između mreža.

Tek kada se oba slažu da je poruka legitimna, transakcija se izvršava.

Chainlink CCIP (Cross-Chain Interoperability Protocol)

Dolazi od jednog od najpoznatijih projekata u kripto prostoru i cilja posebno na institucionalne korisnike i financijsku industriju, nudeći visoki stupanj sigurnosti i standardizacije.

Zašto to nije samo tehnički problem

Interoperabilnost nije samo pitanje programiranja. To je i ekonomsko, regulatorno i društveno pitanje.

Ekonomski gledano, interoperabilnost stvara učinkovitija tržišta. Kada likvidnost može slobodno teći između lanaca, cijene su konzistentnije, arbitražne prilike se smanjuju, a korisnici dobivaju bolju vrijednost za svoj novac.

DeFi aplikacije mogu pristupiti većem bazenu sredstava, što znači bolje kamatne stope i dublja tržišta.

Iz perspektive korisničkog iskustva, interoperabilnost znači da prosječan korisnik ne mora brinuti o tome "na kojem je blockchainu" određena aplikacija.

Baš kao što ne razmišljate je li web stranica koju posjećujete smještena na Amazonu ili Googleu, to je infrastrukturni detalj koji ostaje u pozadini.

Regulatorno, interoperabilni ekosustav lakše je pratiti. Ako vrijednost može nesmetano teći između lanaca, i regulatori mogu razviti sveobuhvatnije okvire umjesto da reguliraju svaki lanac zasebno.

Izazovi koji ostaju

Unatoč napretku, put do potpune interoperabilnosti nije ravan.

Sigurnost ostaje glavni izazov. Svaki dodatni protokol koji povezuje lance dodaje i novu potencijalnu točku napada.

Projektiranje sigurnih, decentraliziranih mostova i protokola izuzetno je teško, a hakerski napadi pokazali su da čak i dobro financirani projekti mogu imati kritične ranjivosti.

Standardizacija je drugi veliki problem. Za sada nema jednog, općeprihvaćenog standarda za interoperabilnost.

Ekosustav je podijeljen između različitih rješenja koja međusobno nisu uvijek kompatibilna. IBC ne komunicira izvorno s LayerZerom, a Polkadot ima vlastiti pristup koji se razlikuje od oba.

Skalabilnost kao jedan od problema. Kako sustav raste, raste i kompleksnost koordinacije između sve većeg broja lanaca.

Osigurati da sve te veze rade brzo, pouzdano i jeftino, tehnički je izazov koji još nije u potpunosti riješen.

Atomičnost transakcija poseban je tehnički problem: kada transakcija uključuje više lanaca, kako osigurati da se ili sve odvija uspješno ili se ne odvija ništa?

U tradicionalnim bazama podataka ovo je riješeno mehanizmima poput dvofaznog potvrđivanja, ali u decentraliziranom okruženju bez zajedničkog sata i zajedničke koordinacije, to je puno teže.

Kako bi mogla izgledati interoperabilna budućnost?

Vizija koju zagovaraju najambiciozniji projekti u prostoru je tzv. multichain ili omnichain budućnost.

U njoj korisnik ne razmišlja o lancu, aplikacija automatski koristi onaj lanac koji je u danom trenutku najpovoljniji, najbrži ili najsigurniji za određenu operaciju.

Vaš kripto novčanik bio bi kao sveobuhvatni bankovni račun koji automatski prebacuje sredstva između različitih sustava ovisno o vašim potrebama, a da vi to niti ne primijetite.

Za developere bi to značilo slobodu da grade aplikacije koje koriste prednosti više lanaca istovremeno: Bitcoinovu sigurnost, Ethereumov ekosustav pametnih ugovora, Solaninu brzinu, sve u jednoj aplikaciji, besprijekorno.

A za krajnjeg korisnika, poruka je jednostavna: što je kripto ekosustav više međusobno povezan, to je korisniji, dostupniji i otporniji. Manje fragmentacije znači manje komplikacija, niže naknade i veću sigurnost.

Interoperabilnost nije glamurozna tema, nema dramatičnih cijena koje rastu ili padaju, nema viralnih trenutaka. Ali ona je jedna od ključnih infrastrukturnih borbi koja određuje hoće li blockchain tehnologija jednoga dana postati dio svakodnevnog života ili ostati u rukama tehničkih entuzijasta.