Od teorije do prakse: kako blockchain omogućuje trgovanje strujom

Zamislite susjeda s krovom prekrivenim solarnim panelima koji ljeti proizvede više struje nego što mu treba.

Umjesto da taj višak gotovo besplatno "pokloni" elektroenergetskoj mreži, on ga proda vama, izravno, bez posrednika, po cijeni koju ste se dogovorili gotovo u realnom vremenu.

Zvuči kao budućnost, no ovakvi sustavi peer-to-peer (P2P) trgovanje strujom već se testiraju diljem svijeta, a blockchain je tehnologija koja to čini mogućim.

Zašto energetici uopće treba blockchain

Klasična elektroenergetska mreža izgrađena je oko ideje da nekolicina velikih proizvođača šalje struju prema milijunima potrošača.

Taj model se mijenja: sve više kućanstava ima solarne panele, baterije za pohranu energije i pametna brojila koja mjere potrošnju iz minute u minutu.

Odjednom svaka kuća može biti i proizvođač i potrošač, u struci se za to koristi izraz "prosumer".

Problem je što postojeća infrastruktura nije osmišljena za tisuće malih, decentraliziranih transakcija između susjeda.

Tu na scenu stupa blockchain: distribuirana baza podataka koja omogućuje da se svaka transakcija, npr. "prodao sam 2 kWh susjedu u 14:32", zabilježi transparentno, nepromjenjivo i bez potrebe za središnjim tijelom.

Kako to izgleda u praksi

Sustav obično radi ovako: pametno brojilo bilježi koliko je energije kućanstvo proizvelo, a koliko potrošilo.

Pametni ugovor (smart contract) na blockchainu automatski uspoređuje ponudu i potražnju te izvršava transakciju kad se pronađe odgovarajući par kupca i prodavatelja, sve to bez papirologije i bez čekanja na mjesečni obračun energetskog opskrbljivača.

Cijena se često formira dinamički, slično burzovnom trgovanju: kad je sunčan dan i višak energije velik, cijena pada; kad potražnja poraste navečer, raste i cijena.

Neki pilot-projekti idu i korak dalje, uvodeći lokalne energetske tokene kojima se transakcije poravnavaju gotovo instantno.

Tko to već testira

Nekoliko pilot-projekata pokazuje da ovo nije samo teorija:

• Brooklyn Microgrid (New York) jedan je od najpoznatijih primjera. Susjedi u Brooklynu putem platforme TransActiveGrid, izgrađene na Ethereum blockchainu, kupuju i prodaju "zelene kredite" vezane uz susjedove solarne panele. Vrijedi napomenuti da struja u utičnici i dalje najvećim dijelom fizički dolazi iz konvencionalne mreže, ono što se stvarno trguje jest zabilježeno vlasništvo nad obnovljivom energijom, a ne izravna fizička isporuka strujom mimo distributera.
• Power Ledger iz Australije razvija platformu koja omogućuje P2P trgovanje energijom u više zemalja, uključujući Tajland i Japan, gdje kućanstva razmjenjuju solarnu energiju unutar istog kvarta. Tvrtka je dodatno prisutna i u Austriji, Maleziji, Indiji i SAD-u.
• Europski projekti poput nizozemskog pilota u Eemnesu i Amersfoortu, gdje je nizozemsko ministarstvo gospodarstva odobrilo desetogodišnje izuzeće od zakona o električnoj energiji za tržište s do 4.000 sudionika, pokazuju da regulatori u EU-u već otvaraju prostor za ovakve modele, uključujući kućanstva, farme i lokalne tvrtke.

Iako je riječ o pilot-fazama i manjim zajednicama, brzina kojom se broj ovakvih projekata širi govori da regulatori i energetske tvrtke ovo ne shvaćaju kao puku znanstvenu fantastiku.

Prednosti i prepreke

Prednosti su prilično opipljive: kućanstva s viškom energije mogu ostvariti bolju cijenu nego prodajom natrag mreži, potrošači mogu birati lokalne, obnovljive izvore, a cijeli sustav postaje otporniji jer se ne oslanja isključivo na jedan centralizirani distributivni čvor.

No prepreke postoje. Energetski sektor je snažno reguliran, u većini zemalja tek se propisuje kako uopće tretirati P2P transakcije energije s poreznog i regulatornog gledišta.

Postoji i tehničko pitanje: blockchain mreže moraju obraditi ogroman broj sitnih transakcija brzo i uz nisku potrošnju energije same mreže, što povijesno nije bila jača strana svih blockchain rješenja. Zbog toga se većina pilot-projekata oslanja na energetski učinkovitije, permissioned blockchain arhitekture, a ne na javne mreže poput onih koje pokreću veće kriptovalute.

Što ovo znači za širu sliku

Ovi eksperimenti pokazuju nešto šire od same energetike: blockchain sve češće pronalazi primjenu izvan financijskog sektora, ondje gdje je potrebna transparentna, automatizirana razmjena vrijednosti između velikog broja sudionika koji si međusobno ne moraju vjerovati unaprijed.

Energetski sektor, s milijunima pametnih brojila koja već generiraju podatke, prirodan je poligon za testiranje te ideje u praksi.

Hoće li P2P trgovanje strujom postati standard u europskim gradovima za desetak godina, ili će ostati niša za entuzijastične energetske zadruge, ovisit će prvenstveno o regulatornom okviru i troškovima infrastrukture.

No smjer je jasan: energija, poput novca, sve više teče izravno između ljudi, uz blockchain kao tihog knjigovođu u pozadini.