Zašto banke testiraju XRP?

Sve više banaka i financijskih institucija diljem svijeta testira XRP i infrastrukturu tvrtke Ripple. No priča je slojevitija nego što naslovi sugeriraju.

Velika većina tih institucija zapravo ne koristi sam XRP kao kriptovalutu, već samo Ripple-ovu tehnologiju za razmjenu poruka o plaćanjima. Razumijevanje te razlike ključno je za razumijevanje što se doista događa iza kulisa.

RippleNet nije isto što i XRP

Ripple je tvrtka koja bankama nudi dva odvojena proizvoda:

• RippleNet: mreža za razmjenu poruka o plaćanjima, slična modernoj i bržoj verziji SWIFT sustava. Banke je koriste za brže i transparentnije prekogranično plaćanje, bez da ijednom dotaknu XRP.
• On-Demand Liquidity (ODL): proizvod koji stvarno koristi XRP kao "premosnu" imovinu za trenutačno pretvaranje jedne valute u drugu, zaobilazeći tradicionalne korespondentske bankarske račune.

Banke koje se spominju kao "korisnice RippleNeta" najčešće koriste samo prvi proizvod. Primjerice, Santander je javno potvrdio da koristi Ripple-ovu tehnologiju za svoju aplikaciju za međunarodna plaćanja, ali ne i XRP, navodeći nedovoljnu likvidnost tokena na tržištima koja su im potrebna.

Zašto banke uopće testiraju XRP

Razlozi zbog kojih banke ulaze u pilot-projekte s XRP-om uglavnom se svode na tri stvari:

1. Brzina namire: transakcije putem XRP Ledgera namiruju se u sekundama, umjesto danima koliko može trajati klasično prekogranično plaćanje.
2. Niži troškovi likvidnosti: korespondentsko bankarstvo zahtijeva da banke drže "nostro" račune u više valuta diljem svijeta. ODL model omogućuje trenutačnu konverziju bez zamrznutog kapitala.
3. Transparentnost i praćenje: transakcije na javnom ledgeru lakše je pratiti i revidirati u stvarnom vremenu, što je posebno privlačno za regulirane institucije.

Tko doista testira ili koristi XRP

Za razliku od dugih popisa "300+ institucija" koji kruže internetom (taj broj uglavnom broji mrežne veze na RippleNetu, a ne stvarne korisnike XRP-a), stvarna primjena ODL-a i XRP-a koncentrirana je kod manjeg broja igrača:

• SBI Remit (Japan) i Tranglo (Malezija) imaju potvrđene, žive korisničke koridore koji koriste XRP za likvidnost u prekograničnim doznakama.
• Standard Chartered testirao je ODL za koridore na tržištima u razvoju, gdje su troškovi namire tradicionalno viši.
• PNC Bank i Bank of America u SAD-u istražuju Ripple-ovu tehnologiju kroz pilot-programe, no javno potvrđena, opsežna komercijalna upotreba XRP-a za sada nije objavljena.
• SG-FORGE, digitalna podružnica Société Générale, u 2026. je lansirala euro stablecoin na XRP Ledgeru, uz Ripple-ovu skrbničku uslugu za rezerve, primjer kako velika europska banka izdaje regulirani token na Ripple-ovoj infrastrukturi, bez nužne upotrebe samog XRP-a kao valute.
• Aviva Investors najavila je namjeru tokenizacije investicijskih fondova na XRP Ledgeru, što označava širenje interesa s plaćanja i na upravljanje imovinom.

Zašto je skaliranje sporo

Institucionalno usvajanje kriptoimovine tradicionalno je spor proces. Banke prvo testiraju manje koridore, prolaze kroz opsežne regulatorne i compliance provjere, a tek nakon mjeseci (ili godina) revizije odlučuju o širem uvođenju.

To znači da, unatoč sve većem broju najava o "partnerstvima" s Ripple-om, stvarna upotreba XRP-a za namiru transakcija ostaje ograničena na uski krug institucija koje su prošle kroz cijeli taj proces.

Gdje XRP stvarno stoji

Banke ne testiraju XRP zato što žele špekulirati na njegovoj cijeni, već zato što tehnologija iza njega, (brza namira, niža potreba za zamrznutim kapitalom i transparentnost) rješava stvaran, skup problem u prekograničnim plaćanjima.

No važno je razlikovati banke koje doista koriste XRP kao likvidnosni most od onih koje su tek spojene na RippleNet radi razmjene poruka. Kako regulatorni okviri poput MiCA-e u Europskoj uniji donose više jasnoće, očekuje se da će broj institucija spremnih prijeći iz pilot-faze u stvarnu primjenu rasti.