Što je Travel Rule?

Odakle dolazi Travel Rule

Travel Rule izvorno potječe iz američkog Zakona o bankovnoj tajnosti (Bank Secrecy Act), a agencija FinCEN uvela je tu obvezu za tradicionalne financijske institucije još 1996. godine, u kontekstu transakcija u fiat valutama.

Radna skupina za financijsko djelovanje (FATF) kasnije je pravilo ugradila u svoje međunarodne standarde, najprije 2001. kao Posebnu preporuku VII, a potom 2012. kao dio revidirane Preporuke 16.

Ključan trenutak za kriptovalute dogodio se u lipnju 2019., kada je FATF kroz Interpretativnu bilješku uz Preporuku 15 proširio istu obvezu na pružatelje usluga povezanih s virtualnom imovinom (VASP), zahtijevajući da ispunjavaju iste standarde razmjene podataka kao i tradicionalne financijske institucije.

Najveća nadogradnja dogodila se u lipnju 2025., kada je FATF temeljito revidirao Preporuku 16. Opseg pravila proširen je izvan pranja novca i financiranja terorizma te sada izričito uključuje i sprječavanje prijevara i financiranja širenja oružja.

Nadogradnja je uvela i zahtjev za sustavima potvrde primatelja (Confirmation of Payee) kod prekograničnih transfera te potpunu integraciju s ISO 20022 standardom razmjene poruka.

Koji se podaci prikupljaju

U pravilu se za transakcije iznad zadanog praga prikupljaju sljedeći podaci o pošiljatelju:

• ime,
• broj računa (ili jedinstvena oznaka transakcije ako račun ne postoji),
• puna fizička adresa,
• datum rođenja (za fizičke osobe),
• BIC, LEI ili drugi jedinstveni identifikator.

Za primatelja se prikupljaju:

• ime,
• broj računa (ili jedinstvena oznaka transakcije),
• zemlja i grad,
• BIC, LEI ili drugi jedinstveni identifikator.

Ako je transakcija ispod praga određene jurisdikcije, i dalje je potrebno navesti ime i broj računa (ili oznaku transakcije) pošiljatelja i primatelja, no ti podaci ne moraju biti dodatno provjereni, osim ako institucija posumnja na pranje novca ili financiranje terorizma.

Zašto je Travel Rule teže primijeniti na blockchain nego na banke

Kod klasičnih bankovnih doznaka, banke koriste SWIFT sustav poruka za razmjenu podataka unutar zatvorene mreže poznatih institucija. Taj proces je uhodan i standardiziran nakon više od dva desetljeća primjene.

Kod kriptovaluta situacija je složenija. Kada klijent zatraži transfer na određenu adresu novčanika, pružatelj usluge mora utvrditi pripada li ta adresa drugom licenciranom pružatelju usluge ili privatnom, neposredovanom (self-hosted) novčaniku, a ta razlika određuje koje obveze vrijede.

Industrija je razvila protokole i rješenja za točnije prepoznavanje druge strane u transakciji, no primjena Travel Rule-a i dalje je neujednačena među zemljama, što se u struci naziva "sunrise" problemom. Neke jurisdikcije brzo su uspostavile jasna pravila, dok druge to još nisu učinile.

Travel Rule po jurisdikcijama

• Sjedinjene Američke Države: prag od 3.000 USD za prekogranične transfere, uz najavu mogućeg snižavanja praga za kriptovalute na 250 USD, što je još uvijek u fazi razmatranja.
• Europska unija: nulti prag za sve transfere kriptovaluta, obveza vrijedi za svaku transakciju, neovisno o iznosu.
• Ujedinjeno Kraljevstvo: obveza uvedena bez fiksnog praga, uz zahtjev da institucije poduzmu "sve razumne korake" za usklađenost.
• Hong Kong: obvezno licenciranje platformi uz tehničku provjeru vlasništva nad neposredovanim novčanicima.
• Singapur: prag od 1.500 SGD za transfere digitalnih platnih tokena.

Travel Rule u Europskoj uniji

U EU je Travel Rule proveden kroz revidiranu Uredbu o transferu sredstava (Transfer of Funds Regulation, TFR), odnosno Uredbu (EU) 2023/1113, koja je stupila na snagu 30. prosinca 2024.

Istoga datuma kada su počele vrijediti i odredbe MiCA-e za pružatelje usluga povezanih s kriptovalutama.

Uredba primjenjuje nulti prag: svaka transakcija kriptovalutama zahtijeva potpunu usklađenost, neovisno o iznosu.

Prije donošenja TFR-a, pojedine članice EU imale su vlastita nacionalna rješenja, primjerice, Njemačka je Travel Rule primjenjivala kroz Uredbu o transferu kriptoimovine (KryptoWTransferV), koja je za transakcije ispod 1.000 eura zahtijevala manji opseg podataka, dok bi TFR sada zahtijevao pun opseg podataka bez obzira na iznos.

Kada je riječ o neposredovanim (self-hosted) novčanicima, pružatelj usluge mora prikupiti podatke o drugoj strani transakcije i za takve transfere. Dodatna provjera vlasništva nad neposredovanim novčanikom potrebna je za transfere iznad 1.000 eura, ovisno o procjeni rizika.

Obveza ne vrijedi za transakcije od osobe do osobe u kojima uopće nije uključen nijedan licencirani pružatelj usluge.

Što ovo znači za budućnost kriptovaluta

Travel Rule pokazuje kako se dugogodišnji standardi sprječavanja pranja novca prilagođavaju svijetu kriptovaluta, uz dodatnu složenost koju donosi decentralizirana priroda blockchaina.

U Europskoj uniji, ovo pravilo djeluje zajedno s MiCA regulativom kao dio jedinstvenog nadzornog okvira, a HANFA kao nadležno tijelo u Hrvatskoj osigurava da se ti standardi dosljedno primjenjuju.

Često postavljena pitanja

Postoji li minimalni iznos ispod kojeg se Travel Rule ne primjenjuje?

Ovisi o jurisdikciji. U Europskoj uniji ne postoji takav prag. TFR zahtijeva potpunu usklađenost za svaku transakciju kriptovalutama, neovisno o iznosu. Neke druge zemlje, poput SAD-a ili Singapura, primjenjuju pravilo tek iznad određenog iznosa.

Tko je odgovoran za prikupljanje podataka, pošiljatelj ili primatelj?

Obje strane. Pružatelj usluge na strani pošiljatelja prikuplja i šalje podatke, dok je pružatelj usluge na strani primatelja dužan te podatke zaprimiti, provjeriti njihovu točnost i provesti provjeru protiv sankcijskih popisa prije nego što transakcija bude odobrena.

Vrijedi li Travel Rule i za slanje kriptovaluta na privatni novčanik?

Da, ako je u transferu uključen licencirani pružatelj usluge. Pružatelj mora prikupiti podatke o vlasniku takvog novčanika, a za transfere iznad 1.000 eura može biti potrebna i dodatna provjera vlasništva. Transakcije izravno između dviju osoba, bez ijednog pružatelja usluge u lancu, ne ulaze pod ovu obvezu.

Vidi li se sadržaj razmijenjenih podataka na blockchainu?

Ne. Podaci o pošiljatelju i primatelju razmjenjuju se izravno između pružatelja usluga, izvan blockchaina, i nisu javno dostupni. Sama transakcija ostaje vidljiva na blockchainu kao i inače, ali identitet strana iza nje nije.